ARHIVA
2017 2016 2015 2014 2013 2012 2011 2010 2009 2008 2007 2006 2005 2004 2003 2002
  |   2017  |   POČETNA  |   EN
Press / izbor

IZLOŽBE
Instalacija Nike Radić u Galeriji "Miroslav Kraljević" u Zagrebu


GOVOR U LIKOVNOM ZAPISU

Dobitnica Nagrade "Radoslav Putar" izdvojila se svojim fotografskim radovima, prikazima praznih ulica preko kojih su ispisani fonetski transkripti razgovora prolaznika / Proces zapisivanja zvuka, što ga je u tom trenutku nastojala izraziti, na izvjestan se način nastavlja na novoj izložbi, nazvanoj "Govor"

Nika Radić, prošlogodišnja dobitnica Nagrade "Radoslav Putar" što ju dodjeljuje Institut za suvremenu umjetnost iz Zagreba, osim šest tjedana boravka u New Yorku dobila je priliku realizirati samostalnu izložbu koja je upravo otvorena u zagrebačkoj galeriji "Miroslav Kraljević". Među četvero prošlogodišnjih finalista, Nika se izdvojila svojim fotografskim radovima, prikazima praznih gradskih ulica preko kojih su ispisani fonetski transkripti razgovora prolaznika. Proces zapisivanja zvuka, što ga je u tom trenutku nastojala izraziti, na izvjestan se način nastavlja na novoj izložbi, nazvanoj "Govor".

Ono što će svaki posjetitelj galerije neminovno zamijetiti to je autoričino "vraćanje" pojedinim, otprije zasnovanim konceptima, uspješno sjedinjenima na novoj izložbi. Naime, Nika Radić prostor galerije podijelila je "zidovima" napravljenima od tanke plastične neprozirne folije, koja pri kretanju proizvodi specifičan šuštav zvuk. Folija je razvučena od stropa do poda, pregrađuje i odvaja pojedine dijelove prostorije čineći je mekom i gipkom, teško raspoznatljivih dimenzija.

Između izdvojenih dijelova, u svojevrsnim "slijepim ulicama", četiri su monitora s projekcijama lica muškaraca i žena različite dobi. Govor što ih oni izmjenjuju s autoricom tijekom snimanja razgovora je izrezan, a snimke montirane tako da je ostala vidljiva mimika i razlike u emocionalnom angažmanu prikazanih osoba, zavisno od tema spominjanih tijekom razgovora.

Najnovija instalacija s video-projekcijama zanimljiv je spoj ranijih prostornih rekonstruiranja i videa, kao manje ili više logičnog nastavka fotografskih istraživanja. Ambijentalne konstrukcije kojima se ova kiparica bavila proizišle su iz specifična poimanja skulpture, odnosa s prostorom u koji je ona smještena, kao i kretanja tim istim prostorom. Interes prema prostornom sažimanju što ga je naglasila prije nekoliko godina na izvjestan se način primjećuje i ovaj put, uz zadržavanje izjednačene važnosti što ju posvećuje ambijentu i video-radu.

Ekrani su postavljeni na visinu koja omogućuje uspostavu komunikacije s prikazanim likom. No komunikacija je ogoljena, lišena konkretnog sadržaja koji se naslućuje u promjenama raspoloženja, ponekom kratkotrajnom smijehu, zaostalom uzdahu. Interpretacije što se pritom nude beskonačne su, zavisno od osobnih raspoloženja i sposobnosti da iz mnoštva očekivanih zvukova pozornost usredotočimo na nešto drugo.

Kako je to već prije formulirala sama autorica, radi se o zajedničkom iskustvu odnosno nepoznavanju konteksta u kojem razumijevanje ovisi, kao i u prethodnom ciklusu "Jeka", o poznavanju onoga što je ostalo neizgovoreno.

Montaža zaustavljenih slika afirmirana je montažom kretanja po prostoru, također zaustavljenom, prepuštenom instinktu i snalaženju, slobodnim asocijacijama i pronalaženju značenja kojem je na neki način "Govor" i posvećen. U vremenu kad smo do krajnosti opterećeni šumovima u kanalima što nas povezuju sa svijetom (htjeli mi to ili ne), izravan pogled u nekoga i očitavanje neizgovorenoga pravi su izazov uspostavljanju novih starih odnosa među pojedincima. (Sandra Križić Roban)

Vjesnik, četvrtak, 15. travnja 2004., str. 15, Zagreb

NAGRADA  |   NATJEČAJ  |   UMJETNICI  |   ŽIRI  |   IZLOŽBE  |   TEKSTOVI  |   PARTNERI  |   YVAA  |   IZVORI  |          ©  2007.  powered by  
visit SCCA web pages
•  IMPRESSUM & PRAVILA KORIŠTENJA  •  KONTAKT  •  W3C CSS  •  W3C XHTML 1.0  •  DESIGN  •