ARHIVA
2017 2016 2015 2014 2013 2012 2011 2010 2009 2008 2007 2006 2005 2004 2003 2002
  |   2017  |   POČETNA  |   EN

Prostori rascjepa
Ana Dević

Gusta mreža složenih interakcija, intimne i socijalne situacije u kojima se presijeca spektar različitih identiteta generiranih rodnim i socijalnim podjelama uloga, stereotipima, formalnim i neformalnim društvenim ugovorima tvore klizak teren unutar kojega Tanja Dabo kontinuirano propituje intenzitet, dinamiku i kontradikcije međuljudskih odnosa. Socijalna prava, domaćinstvo, umjetnost i rad, odnos javnog i privatnog, samo su neke od tema koje Tanja Dabo dotiče pri problematiziranju vlastite intime.

Unoseći u galerijske prostore dinamiku svakodnevnog kućanskog posla, autorica također intimno preispituje smisao produkcije umjetničkih djela i vlastito mjesto unutar umjetničkog sistema, a njen pozitivan napor usmjeren je popunjavanju pukotina u društvenim vezama i prevladavanju distance između institucije i umjetnika.

Iako feministički karakter Tanjinih projekta inicijalno nije posljedica izravnog utjecaja, čini se, da upravo taj segment kontinuirano usmjerava i obilježava njen umjetnički rad. Umjetnica se problematiziranju pozicije žene u suvremenom društvu i unutar obitelji okrenula gotovo "instinktivno", kao sastavnom dijelu svog života i kao jednoj od tema koju nipošto nije mogla zaobići progovarajući o sebi. Iako su devedesetih godina strategije feminističke likovne prakse već uvelike usvojene kao legitimni, štoviše dominantni umjetnički postupci, Tanjino provokativno istraživanje paralelnih identiteta uloga žene, domaćice i umjetnice, problematiziranje mnogostrukosti tih odnosa specifično se nadovezuje i ocrtava upravo na pozadini temeljnih pitanja feminističke prakse. Problematiku "nevidljivog" ili obezvrijeđenog rada Tanja razmatra u kontekstu odnosa unutar uže obitelji, relacijama prema različitim društvenim institucijama, u širem sklopu muško-ženskih odnosa, socijalnih razlika, modela vrednovanja... Tanja u njima aktivno sudjeluje, mijenjajući svoju ulogu i inicirajući različite interakcije, no njeno učešće gotovo uvijek odvija se na samim rubovima socijalne i konkretne vidljivosti. U tom kontekstu, umjetničine kontinuirane akcije laštenja simptomatičan su primjer besmislene, apsurdne geste ali i metafora brige, održavanja resursa svakodnevice te prostora koji nas okružuju i u kojima djelujemo. Takva udvostručena očitovanja i modeli vrednovanja te općenito različite vrste ambivalencije provlače se Tanjinim performativnim istupima.

Zajednička odrednica serije radova "Točka susreta" utilizacija je uobičajenih svakodnevnih rituala, kojima Tanja istražuje različitosti svojih pozicija, uloga i identifikacija u odnosu s ljudima iz svoje najbliže okoline te u odnosu prema različitim često marginaliziranim ili obezvrijeđenim socijalnim grupacijama.

Proces participacije, "demokratizacije" koji različite učesnike objedinjuje u otvorenom dijalogu omogućuje joj aktualizaciju osobnog identiteta. "Točka susreta: ti i ja? intiman je rad koji se bavi vezom, povezanošću dvoje ljudi. Unatoč izlaganju intime suodnosno polje koje projekt inicira na specifičan je način suženo, gotovo reducirano. ?Točka susreta: ti i ja" nastaje na pozadini svojevrsnog privatnog performansa koji se u sedmodnevnom ritmu odvija tijekom trajanja izložbe. Nakon dugogodišnjeg zajedničkog života Tanja i njen partner Ivica prisiljeni su razdvojiti se. Segment njihovog zajedničkog života kojega je razdvajanje učinilo još dragocjenim zajednički je obred hranjenja. "Bez obzira na vrstu obroka i hrane, doba dana i našu glad, dio našeg svakodnevnog zajedničkog života jest i čekanje onog drugog za zajednički obrok" - napominje Tanja. Akcija se odvija na dva različita mjesta u Zagrebu i Rijeci gdje prema unaprijed utvrđenom jelovniku Tanja i Ivica odvojeno pripravljaju i jedu ista jela. "Točka susreta" ne koristi galerijski prostor kao mjesto mogućeg stvarnog susreta već galerija funkcionira kao svojevrstan mentalni međuprostor - rascjep koji umjetnici omogućava izgradnju života udvoje prevladavajući razdvojenost i samoću. Hranjenje kao osnovna potreba dakako težnja je i za simboličkim jedinstvom, a njen nastanak i priprema, jednako su važni kao i sama konzumacija.

Video instalacija izložena u Galeriji Miroslav Kraljević izravna je interpretacija recepta: u kuhinjskom ambijentu, Tanja i Ivica, svaki na svoj način objašnjavaju kako će i sa kojim sastojcima pripraviti pojedino jelo. Naizmjenična, kolaža montaža njihovih naputaka i objašnjenja duhovito podcrtava partikularnost, individualnost i različitost tek naizgled iste "matrice" koju nudi mogućnost jednog recepta. Svakoga dana akcije Tanja će u galeriju e-mailom slati i po jednu fotografiju aktualnog menija koja će biti zalijepljena na zid galerije. Drugi segment rada "Točka susreta" u Galeriji Križić-Roban je ambijentalna video instalacija snimljena s pramca trajekta koji povezuje otoke Cres i Krk. Navedena relacija uobičajena je Tanjina putanja kada posjećuje svoje roditelje na Lošinju. Krupni planovi približavanja i udaljavanja od otoka snimljeni su u realnom trajanju i projicirani na način da se pričinja kao da se otoci istovremeno povećavaju i smanjuju, ritmično približavaju i udaljavaju jedan od drugoga. Dvije putanje koje se u određenom trenutku, na pola puta međusobno sijeku i preklapaju su ona "virtualna" spona prisutna i u dinamici odnosa dvoje ljudi koji se ritmično tijekom godina, mjeseci i dana udaljavaju i približavaju, međusobno odražavaju. Izlaganjem onoga što i kako jedemo izlažemo svoju intimu, životni stil ali i određeni sustav vrijednosti koji se također pripravljanjem i jedenjem hrane, poput samog recepta prenosi s "koljena na koljeno".

Rižot sa gljivama, njoki s gulašom, pašta i šalša, šug od mljevenog, svinjski šnicli i biži, pečene lignje i blitva, pileća prsa i salata od karfiola prilično su tradicionalna i lokalistički obojena jela. Većina tih recepta naslijeđena je od Tanjine mame, a Ivica i Tanja u njih unose svoje minimalne, no neizbježne invencije koje prate zajednički život. Hrana, dakako istovremeno materijalizira mnoge "neopipljive" esencijalne stvari kao što su briga, toplina, ljubav, elan, zajedništvo, zdravlje... Pripravljanje i način kako konzumiramo hranu odražavaju težnju realizacije tih principa. Redefiniranje tradicionalnih uloga i naslijeđenih vrijednosnih sustava Tanja ne realizira negacijski, već se čini da svoje napore usmjerava pokušaju pomirenja opozicija umjetnost-život, priroda-kultura, javno-privatno. Nije slučajno, da pri tom, uistinu vidljivim Tanja i Ivica čine tek samo površinski sloj svoje intime, te da - ono ključno i finalno (što u ovom slučaju simbolizira jedenje hrane) i dalje ostaje zaštićenim i tajnim.

NAGRADA  |   NATJEČAJ  |   UMJETNICI  |   ŽIRI  |   IZLOŽBE  |   TEKSTOVI  |   PARTNERI  |   YVAA  |   IZVORI  |          ©  2007.  powered by  
visit SCCA web pages
•  IMPRESSUM & PRAVILA KORIŠTENJA  •  KONTAKT  •  W3C CSS  •  W3C XHTML 1.0  •  DESIGN  •